Aleksandra Marilović - Hrvatska
Ime mi je Aleksandra Marilović. Rođena sam 14.06.1986.godine u Derventi. Apsolvent sam na Filološkom fakultetu (odsjek za srpski jezik i književnost ) u Banjaluci. Zajedno sa Irenom Bera objavila sam zajedničku zbirku poezije „Dvopjev“ (ciklus Zdravice utopljenika), izdavaka kuća Brankovo kolo iz Sremskih Karlovaca. Radove sam objavila i u časopisu za književnost Lacuna Mag.
HEKATOMBA
Dolaziš u stampedu,
Preuzimaš diz'gne
Šibaš mi osjećanja
Opet pogrešnom
Stranom namamljen
Tugom mojom k'o
Životinja krvavom
Hranom...
Tutnjava opet u
Crvenoj mi gori, ostajem
Ulijepljena k'o pčela
U sopstvenoj smoli
Sklupčana u šipak
Za buduće dane...
Osjetim polako niče
lijep rog usred mi glave.
I baš na lomaču priložena
K'o Avramovo dijete
Luđački smijem se kroz
Plamen gluposti svojoj
Dok ti hvataš opet
Vjetrova pete...
*HEKATOMBA-u staroj Grčkoj bio je naziv za žrtvovanje stotinu bikova odjednom.
NEMUŠTI JEZIK
Prošla su doba glupavih
Zavijanja na mjesečinu
Iskrvarile odavno su želje
Sjela sama Glupost iza
Vrata, skrila sama se
Od sebe...
Pušku zakopala je ispod
Jezika, sa lijeve strane
Laje joj praznina...
U jednoj tački uporno
Sudara se:Moja,Tvoja
Naša tmina...
I prođe doba cvrkutavih
Ćaskanja.Tačka gdje smo
Stali sad velika je mina...
Ne!Ne razumijem više
Šta govoriš...
...
Nemušti jezik jedini
poznamo
Kad smo skupa Ti i Ja...
~ ZAUVIJEK PROKLETI ~
''Ja sam ta koja sije izgubljene riječi...''
...
Znam: prije ću naći dinar u
pohabanom svom kaputu,
no iscijediti od čovjeka
lijepu riječ...
I ne pitaš zašto...?!
Od čovjeka do čovjeka,
Od tebe do mene
Od mene do osmijeha
Čitava vasiona bez
Riječi, bez zvijezda u
Očima, mjesečine u
Noćima...
Oslonjeni koračamo na
Uvrede, kao na kakav
Zmijski štap.
Mi smo tihe budale
Što izmoreni sami od
Sebe blatnjavim
Svijetovima mile...
Zakopali i mliječnu stazu,
Pa kamenje pratimo...
Osmijesi opstaju samo na
Pijanu, blesavu licu,
Ljubav u modricama,
Cvrkut u zakopanim
Pticama...
I ne žalim se ja zauvijek
Prokleta da samo s papirom
K'o s čovjekom znam da zborim
Na papiru izraste šapat
Samo tu može da opstaje,
Samo tu čovjek pronalazi
Ko je, šta je i zašto
POSTAJE...
ZDRAVICE UTOPLJENIKA
Spavaj
Sutra dan novi
će biti
Sanjaj
Noć će svakako
sve skriti
Ti znaš:
nekad moraće
biti bolje
A večeras..
Uz bučan
ludosti kas
Nazdravljam krvlju
Za Tebe,
Za Mene,
Za Vrbas...
POSLEDNJA KAP
U jednoj čaši vina
danas sam se prelila
JA...
Bila je to neka
pijana čaša...
Talasah se u njoj
između uspomena...
Talasah se pomalo
i na nekim usnama...
Talasah se uglavnom
među zabludama...
Kad me pomješaše
sa vodom, prolih se
onda sa suzama...
~ KRUG ~
Kuda ste pošli s
Nitima mojim
Raskomadali me na
Sve četiri strane svijeta
T tresnuli o zemlju,
Rastopili u more
U bure umotali ljeta...
Na vulkanu ispržili
Jetru, uz veselje
Služite se utrobom
Mojom...
Režete, spajate,
Krojite, parate;
Noktima k'o recke
Godine šarate...
...
I sadite mržnjom
Svojom...!
Ipak...najviše zaboli
Opet ,kad nahranite
Me sobom...
BEZBOŽNE NOĆI
U kamenjaru zvijezda
šište zmije noći
...budi se tiho kletva
za svakog od nas...
Mi znamo:
Drukčiji su zagrljaji
u noći...
Osjetimo:
Crn veo s'krio
nam lice
(Noćima ne pamtim
ni svoje ime,
Niti žalim sunčevih
zraka rime)!
Posvud rasuše se crni
biseri grijeha
Mi kupimo u njedra
te kapljice smijeha...
...
I opet viori noći
crna kosa gusta
...kad je već bez nas
ostala pusta !!!